Jelena Šuran: Izvještaj s Prvog kongresa prirodne medicine

Prvi kongres prirodne medicine organizirala je udruga Prirodna medicina. Održao se u hotelu International u subotu, 22.10.

Ovo je bio program predavanja:

10.00-11.00       Bettina Wiegrebe
11.00-11.45         Željko Sobotka
12.00-13.00       dr. Romana Brnčić
13.15-14.00        Vanja Kovačić
Pauza za ručak 14.00 – 15.00
15.00-16.00        dr. Lidija Gajski
16.00-16.45        Laslo Pinter
17.00-18.00       Blanka Martinović
18.00-19.00       Bettina Wiegrebe

 Više o predavačima možete naći u pozivu.

Prvo predavanje održala je Bettina Wiegrebe umjesto Lothara Hirneisea (autora knjige „Kemoterapija liječi rak i Zemlja je ravna ploča“). Gospođa Wiegribe je tzv. heilpraktiker (liječnik prirodne medicine u Njemačkoj) i bliska suradnica Lothara Hirneisea i udruge “Ljudi protiv raka” od 2003. i predavačica je na tečajevima za Savjetnika u borbi protiv raka (Krebsberater) zajedno s Lotharom u Buochu kod Stuttgarta. Istovremeno ima i svoju praksu za „liječenje“ pacijenata.

Uglavnom, prvo što je rekla je da medicina nije znanost – ukoliko pacijent ode kod tri različita doktora, dobit će tri različite dijagnoze  (odmah sjetila kako je ova tvrdnja zapravo dokazana kod alternativaca). Rekla je da je teorija mutacije o nastanku raka koje nam daje medicina površna i isključivo ovisi o patologu. Mutacija DNK nije uzrok, nego je posljedica raka. To je potkrijepila raznim površnim i netočnim tvrdnjama. Jedna od tvrdnji bila je da se rak nikada ne javlja na srcu (pogledati ovdje)  i da to medicina ne može objasniti. Usljedilo je predstavljanje drugih, po njoj točnijih teorija o nastanku raka:

1. Teorija mitohondrija. Kada u organizmu dođe do manjka kisika mitohondriji ne mogu više stvarati energiju uz pomoć kisika te započinje vrenje i stvaranje kisikovih radikala – kako konkretno to uzrokuje rak nije objasnila.
2. Dr. Warburg hipoteza – zapravo opet spominje vrenje kao uzrok raka i tu je spomenuto da je Michael Ristow „izvukao stanicu iz vrenja dodavanjem proteina frataksina”.
3. Teorija adrenalina – svi oboljeli od raka imaju izrazito nisku razinu adrenalina u organizmu, a do toga je doveo stres. Manjak adrenalina i inzulina dovode do zadržavanja šećera u stanicama koja se od toga mora braniti – što opet dovodi, naravno, do vrenja.
4. Teorija drugih jetara – tumor zapravo preuzima ulogu druge jetre. Prava jetra je već opterećena toksinima, a tumor ju može nadmašiti u detoksikaciji. Zato liječnici ne uspjevaju uništiti tumore kemoterapijom, jer tumori detoksiciraju organizam i neutraliziraju kemoterapeutike. Ah da, to ih čini inteligentnima.

Osnovna poruka predavanja je bila da kemoterapije ne liječe i da više štete nego koriste pacijentima. To je „potvrdila“ jednim radom iz Clinical Oncology (link), objasnivši da su rezultati ove i više nego šokantne pregledne studije pokazali da je od oko 230 000 pacijenata koji su primali kurativnu kemoterapiju, samo 2,2 % pacijenata preživjelo. Ova tvrdnja je iskrivljeni prikaz rezultata studije koja ukazuje na to da kurativna kemoterapija citostaticima za samo 2,3 % (Australija) i 2,1% (SAD) doprinosi petogodišnjem preživaljavanju pacijenata oboljelih od 22 raznih vrsta malignih oboljenja, od raka želuca do non-Hodgkin limfoma, strpanih u isti koš. Dakle, Hodgkinova bolest kod koje je 40,3% pacijenata preživjelo zahvaljujući isključivo kemoterapiji i karcinom želuca sa izuzetno lošom prognozom, koji uz pomoć kemoterapije preživi tek 0,7% pacijenata su, uz još 20-ak oboljenja, zajedno statistički obrađeni računanjem srednje vrijednosti postotaka pacijenata preživjelih zahvaljujući samo kemoterapiji. Važno je napomenuti da se u liječenju malignih oboljenja, naravno, ovisno o samom malignom oboljenju (jer se međusobno mogu poprilično razlikovati!) koriste razne metode u kombinaciji – kemoterapija, zračenje, operativni zahvati, a ne uvijek kemoterapija sama. Inače, ukoliko želite provjeriti koliko je doista neki način liječenja određenog malignog oboljenja učinkovit, najbolje je to provjeriti u bazi podataka Cochrane kolaboracije.

Na kraju predavanja gospođa Wiegrebe je predstavila kauzanetiku Lothara Hirneise i spomenula 3E program kao najbolju opciju za liječenje raka – 3E: Erhȁhrung (ishrana), Entgiftung (detoksikacija) i Energie. O ovom programu je pričala na posljednjem predavanju koje nisam slušala.

No, nisu mi znali reći o kojim se toksinima radi kada se provodi detoksikacija – kojih se toksina rješava i na koji način.

Željko Sobotka je održao ne baš najdinamičnije predavanje „Antikancerogene fitokemikalije“. Svoje je izlaganje zapravo čitao sa papira i svaki tren se činilo da će zaspati. Trudio se objasniti što je zdrava stanica, što je normalan metabolizam i kako živjeti zdravo. Rekao je da ljudi koji jedu mesu imaju puno više mutiranih stanica od ljudi koji se „zdravo“ hrane. Nije naveo odakle mu ovaj podatak. Između ostaloga, napomenuo je da trebamo izbjegavati vakcine koje su pune žive i umjesto njih  moramo jesti brašno piskavice. Upečatljiv je bio dio predavanja o pretvorbi zdrave stanice u malignu: „Zatrovane stanice mijenjaju svoje električno polje (svoju auru). To čini elektrokemijski signal za nakupljanje mikroba – uljeza oko zatrovane stanice, koji nastoje ući u tu stanicu kroz štićene prolaze u opni stanice.“

Vanja Kovačić, simpatična heilpraktikantica je u svojem predavanju predstavila ono što su za nju uspješne nekonvencionalne terapije u našem susjedstvu – prvenstveno u Njemačkoj. Svakakve nedokazane i čak opasne „terapije“ su ovdje predstavljene kao učinkovite u borbi protiv raka, Alzheimera, multiple skleroze… Prvo je predstavljena hipertermija u borbi protiv tumora. Tu su i spomenute metode imunizacije koje dižu tjelesnu temperaturu i potiču organizam na borbu protiv bolesti. Inače, kod alternativaca je vakcinacija nepoželjna i demonizirana ali u ovom kontekstu izazivanja groznice im se očito sviđa. Nije objasnila kako postiže to da temperaturom od 42°C ubije tumor a ne ošteti mozak, budući da je spominjala i primjenu generalizirane ekstremne hipertermije cijelog tijela. Sljedeća „obećavajuća“ i „izvanredno uspješna“ je bila terapija potencirana inzulinom u liječenju raka (IPT). Prema njoj, „stanice raka imaju više receptora od normalnih za glukozu i kada se primjeni inzulin, te stanice kao da otvore svoja usta i prihvate i glukozu ali i lijek (citostatik) u sebe“. Možda cjepidlačim, ali to nije objašnjenje načina ulaska kemoterapeutika putem prijenosnika glukoze. Hipoglikemija organizma koja se javlja kao posljedica ovoga tretmana se već nekako kontrolira, ali navodno nije opasna. Više o ovom tretmanu možete pročitati ovdje.

Zatim je predstavila terapije infuzijama – sa vitaminima, mineralima i, o da, sodom bikarbonom di Tulio Simoncini. Onaj isti koji je osuđen za nekoliko smrti vlastitih pacijenata (izvor). Tog istog šarlatana/ubojicu su reklamirali u emisiji Provjereno na Novoj TV. Sve svoje tvrdnje o učinkovitosti spomenutih metoda potrijepila je argumentom da se „toliko dugo provode, toliko godina privatne prakse… to je dokaz učinkovitosti“. Ne bih rekla.

Romana Brnčić, stomatologinja, je pak držala predavanje o tome kako su devitalizirani zubi uzrok raka i kako ih ona popravlja. Spomenula je i već općeprihvaćene meridijane koji spajaju zube sa ostalim organima. Sve skupa zvučalo je kao da hoće svojoj struci (nepotrebno) dati na značaju – ako ne izvadiš pokvareni zub dobit ćeš rak, ako imaš rak, radije si sredi zube.

Posljednju sam slušala Lidiju Gajski koja je nakon prethodnih  predavača zvučala najsuvislije i najstručnije. Nije ispričala puno nebuloza, upozorila je na slučaj kolesterola kao prenapuhanog kliničkog problema od kojeg profitiraju doktori i farmaceutska industrija, te isto tako o dosta razvikanoj osteoporozi. Doduše, voli malo pojednostaviti stvari a i sve prikazati kao veliku teoriju zavjere farmaceutske industrije, liječnika  i znanstvenika. Kritizira znanstvenike i znanstvena istraživanja, koje vidi kao lažirana i nepouzdana, a opet svoje tvrdnje potkrijepljuje rezultatima znanstvenih istraživanja. To zaboravlja spomenuti – da ista zla znanost može raskrinkati svaku laž i fabriciranje rezultata u znanosti.

Publiku je uglavnom činilo građanstvo, oko 150 ljudi koji su spremni povjerovati u sve što nije dokazano i suvislo. Jako su se raspitivali o svim metodama, puni nade i povjerenja u „heilpraktikanere“. Meni se učinilo da bi radije nastavili vjerovati istima nego poslušati neka pitanja koja ih raskrinkavaju. Zamislite kako bi bilo da uđete u crkvu usred mise i počnete svećenika gnjaviti pitanjem: „Kako znate da bog doista postoji?“ – kako bi ljudi na misi reagirali?  Otprilike na sličan način reagira publika ovakvog tipa.

Sve u svemu, mislim da imamo problem.

Ovaj tekst iznosi osobno mišljenje njegovog autora koje ne mora nužno biti u skladu sa stavovima “Društva”.