Jelena Šuran: O rubu znanosti

Ljudi su čudni. Vole gledati emisiju Na rubu znanosti, ali ne podnose znanstvenike, osim ako to nisu samoprozvani znanstvenici koji u toj emisiji gostuju. Znanstvenici amateri su poprilično  popularni. Oni promatraju svijet oko sebe, opisuju i tumače  pojave u njemu – uglavnom u tome nema ništa loše, osim što im ponekad nedostaje znanja da bi formirali suvisla objašnjenja. Ja sam bila znanstvenica amaterka kada sam imala 7 godina i u prirodi skupljala uzorke koje sam promatrala pod svojim svjetlosnim mikroskopom. Osim znatiželje imala sam i veliku želju za znanjem pa sam sve što promatram provjeravala u knjigama, budući da  mi davanje izmišljenih imena nije djelovalo osobito poučnim.

To se ne može reći i za goste emisije “Na rubu znanosti”  koji vole pokazivati svu svoju maštovitost pred auditorijem nacionalne dalekovidnice otkrivajući im, između ostalog, i najstrože čuvane tajne, i “oni ne žele da znate za ovaj svemogući lijek” priče – s državne TV. Čini se da je to idealan način da se podijele vrlo tajnovite informacije, objavljivanjem s državne TV pod krinkom znanstvenog programa, a o znanosti ni “z”. Ono što ova emisija uistinu postiže nije interes za znanost, nego averzija publike prema znanstvenicima. Zašto je tako? Komentari prosječnih gledatelja te emisije na otovoreno pismo koje je Društvo za promociju znanosti i kritičkog mišljenja uputilo HRT-u  mogu se svesti na:

“Znanstvenici su dosadni tipovi i ženske, poprilično zatvorena uma, užasno visoke plaće, a ne rade ništa” , iako, potpisnici nisu samo znanstvenici, nego ljudi svakakvih zanimanja, pa i učenici i studenti.

Prosječni gledatelji emisije “Na rubu znanosti” su po običaju burno reagirali vrijeđajući znanstvenike nesuvislim komentarima bez da su pročitali pismo, jer da su pročitali pismo vidjeli bi da nitko ne traži ukidanje te urnebesno loše emisije, samo njeno premještanje iz znanstvenog u loši, pardon, zabavni program. Zašto im je to tako teško shvatiti? U čemu je štos?  Da li je to zato jer čitanje zahtjeva određen trud? To je zapravo vrlo simptomatično. Isti ljudi koji prigovaraju na razne plitke sadržaje u medijima i na bombardiranje sa Severinama i Cecama kada odabiru pogledati nešto što smatraju pametnim i znanstvenim  gledaju “Na rubu znanosti”. Nije li to apsurdno? Odabiru gledati pseudoznanost, što  u suštini nije drugačije od odabira  Ezo TV ili astrologije kao emisija o astrofizici.

U 21. stoljeću oni odabiru gledati ljude koji im govore da su ljudi gušteri, da je sirova hrana najzdravija i da gledanje u sunce liječi. Zašto? Zato što je to puno lakše za shvatiti. Zato što imaju lijene mozgove, a u toj emisiji im se serviraju stvari za koje ne moraju niti malo mućnuti glavom, za koje im ne treba niti malo znanstvene pismenosti, dapače – poželjno je da ju nemaju, i ono najbitnije  – zato što ta emisija sa njima dijeli tzv. povjerljive informacije (one za koje establišment ne želi da znate, pa vam ih servira na državnoj TV) zbog kojih se osjećaju posebno  privilegiranima. Neću dublje  ulaziti u  psihološku stranu priče i koliko je lakše ne raditi ništa, ne učiti i ne truditi se, samo sjesti na kauč i gledati emisiju koja vam popunjava određene praznine i komplekse nastale zbog tog istog nedjelovanja – one iste komplekse zbog kojih mrzite znanstvenike. Mislim da u tome leži ključ popularnosti te emisije. Ona je vrlo utješna i ne zahtjeva nikakav mentalni napor.

Vratimo se na 21. stoljeće i pravi rub znanosti. Da skratim priču, ljudi koji su potpisali otvoreno pismu za HRT žele u sklopu znanstvenog programa gledati pravi rub znanosti, žele slušati o SF stvarima koje postaju stvarnost (kao u Nenadovom članku)!

Ti ljudi žele na HRT-u gledati priloge o CERN-u, o epigenetici, o misijama na Marsu,  o  matičnim stanicama, o tome kako se uz pomoć uma može pobjediti paraliza, o stvarima koje su čudnije od mašte, a moguće! Iako nije lako, bilo bi divno kada bi se i ostali malo trgnuli, pokrenuli i otvorili svoj um i kreativnost jer prava znanstvena dostignuća na rubu znanosti daleko su kreativnija i vrijednija truda od onoga što gledaju u emisiji “Na rubu znanosti”, državne televizije koja zaglupljuje svoju publiku.

Profesor Brian Cox – osim što ima bolju frizuru od Mišakove, radi i bolje emisije. (Dr. Brian Cox Copyright © 2005 by Vincent Connare. All rights reserved.)

Ovaj tekst iznosi osobno mišljenje njegovog autora koje ne mora nužno biti u skladu sa stavovima “Društva”.