Veljko Kukulj: Werther vec odavno nije mlad. Neka pati!

Werther već odavno nije mlad je priča o tome kako tehnološke promjene uzrokuju društvene, i to na primjeru pismenosti. Kreće se od cilja lektire – da potakne djecu na čitanje i stvori naviku čitanja te kako su je promijenile lektire na internetu, kako je sustav reagirao traženjem poznavanja opskurnih detalja koje ne pamte ni oni koji su zaista pročitali knjigu, a ne samo sažetak. A rezultat je sve porazniji iz godine u godinu – što ukazuje na to da se mijenja sama definicija pismenosti. Nakon toga krećemo od Baščanske ploče preko Lava Tolstoja i Jane Austen do Boba Dylana i Leonarda Cohena. Na kraju proglasimo tko je za to kriv, iznesemo tezu da treba redefinirati pismenost, definiramo igru kao formu pismenosti (preko ultimativne bahatosti) i vratimo se na lektiru sa drugačijim konceptom o tome kakva bi trebala biti.